Mjesečne arhive: Septembar 2014.

Renoviranje

el productivo

8 0 komentara

Ovaj vikend sam bio poprilicno aktivan, sjeo na voz u subotu ujutro i pravac Skövde gdje majka i dido zive i postavio osvjetljenje ispod kuhinje. Znam, trebao sam to uraditi prije godinu dana kada smo materijal kupili, ali bez lazne percepcije o vremenu, nisam ga imao. Mozda sam zamisljao nekako da ce mi ta cijela procedura trajati mnogo duze, ali nije…nekih 4-5 sati efikasnog rada. Realna slika je da sam cijeli dan pravio to ali imao sam publiku koja mi je pomagala/odmagala svojim strucnim savjetima/ne savjetima. Kada mi je taman sve krenulo od ruke onda su posmatraci postali gladni pa su stali da prave rucak…sta ces, ljudi bili gladni, shvatljivo…ali ipak ima i restorana. Trebao sam struju da iskljucim na razvodnoj kutiji ali nisam mogao jer se rucak pekao. Nema veze, kako god, tako je to kada imas posmatrace. Inace jako se dobro igram sam kada radim ili renoviram nesto, najbolje se slazem sam sa sobom jer svaka greska je moja licna i tako se najbolje nauci nesto novo…na greskama. Mozda je to do mene jer jos nisam nasao dobrog partnera u radu (mislim najvise za renoviranje) da se slazemo i efikasno radimo. Mislim da je to do mene. Ne, to je definitivno do mene kada malo bolje razmislim.

Kako god, evo malko slicica od uradjenog.

 

Slika 1U toku rada

Slika 2Zavrsni rad

Da se razumijemo, ovo je samo 1 dio kuhinje od 3 tako da mi treba jos malko planiranja da bude sve gotovo. Nisam spomenuo da sam ovu kuhinju sam renovirao, od golih zidova do gotovog proizvoda…sve nije vidljivo ali obuhvatan je bio projekt, uzimam u obzir da sam dosta savjeta imao i ultimativni savjetnik, jedna knjiga dobivena na poklon tipa “Sam svoj majstor”. Uglavnom sam ponosan na sam na sebe 😀

 

Pjesma dana je bila:

https://www.youtube.com/watch?v=6MH9qWemtPo

 

Ostalo

A kad mi dodjes ti…

Komentariši

…i osmijeh vratis mi… kako je prelijepo kada mama dodje, osjecaj ljubavi u zraku moze se osjetiti posvuda u stanu. Djeca sretnija, zadovoljnija i vidljivo raspolozenija. Bas onako kako i treba. Inace nisam tip da volim biti sam, uvijek pored mene je bio neko (neka), mislim volim biti ponekad sam kada gledam neki film, igram igrica ili cisto radim svoje stvari. Onda mogu da budem glasan i da gledam i slusam glasno, po svom ceifu i gustu.

Sve je to ok prvi dan, drugi dan kada si sam, ali onda mene hvata ona dosadna samoca (djeca nisu dio toga problema, njih dvoje spada u kategoriju trece vrste) kada pocnes da gledas i trazis kontakt s mamom preko sms-a, pocnes zivkati i sve raditi samo da opet imas kontakt…olako mi pocne nedostajati…ne volim prazan krevet, postanem nemiran, ne spavam kako treba, okrecem se po pola noci. Cak sam i parfem njen spricao po njenoj strani kreveta, smijesno znam, ali sta cu kada je moja mama meni sve, ne samo mati nasih bebica nego moj partner, drug i ljubavnik, ona je meni sve, moj zivot svice i zalazi s njom.

Sad je sve po starom, mama se vratila sa sluzbenog puta, stan opet odise na zenu, bas onako kako volim i kako sam navikao. Djeca su cisca i uredjenija! Nije da se nisam potrudio oko bebica ali mama kada oblaci bebice, bebice imaju odredjeni “dress code” sto ih cini tip-top, u mene je bitno da je cista odjeca i da po mjeru.koja sam ja katastrofa, tako sam na jedan rodjendan kada je mama bila na sluzbenom putu obukao bebice Z odjecu bebici A, radi se o zenskoj i muskoj bebici…katastrofa 😀

Neka nama mame, sta bi mi bez mame…

 

Pjesma dana neka bude:

Ostalo

Dan 7…vratila se mama

3 0 komentara

Onaj osjecaj kada mama se vrati sa sluzbenog puta i odmah pocne da sefira. Ja se borio 7 dana sa moja dva jablana, borio se i izborio da ih uhavizam po svom i onda mama dodje i sve po starom/po njenom. A sta cu kada sam potlacen u ovoj familiji, zadnja rupa na sviralu, sefiraju mi djeca, sefira mama ali nije da se zalim . Dobro je meni, ponekad osjecam ljubav u zaledju.

Ni sekunde mi nije bio “problem” sa mojim lopovima, ali tih sedam dana kako je mama bila na sluzbenom putu, samo sam, potajno, zelio da se sto prije vrati. Nije to isto kada nas cetvero nismo zajedno. Bebica Z je zadnjih dana trazila mamu, zadnju noc je cak i ustala u neka doba noci i pitala: “Gdje je mama…”. Bebica A je konstantno govorio MAAMMMA…ali ta rijec je njemu sve, i kada je gladana, zedan, ukakit i tako dalje. Meni je mama najvise ne dostajala, krevet je prevelik bez nje, sto je velik bez nje, igra sa bebicama je monotonija…neka nama mame nase. Ne znam koliko bih dugo izdrzao bez mame tako da sam odlucio da je extra pazim, mazim, grlim i ljubim (cim ozdravim malo, prehladio sam se). Da se razumijemo, nije da lazem ali sam stan tuto-kompleto ocistio, iako bolestan, tako da se cak i mama ugodno iznenadila. Docek vrijedan kraljice, da kraljice jer samo kraljice daju princeze i princeve. Volim ja mamicu nasu.

Uglavnom, bebice nisu izgubile na kilazi, nemaju frga, ogrebotina (ima bebica Z malu ogrebotinu na nozi od ranije, ali sam zamalo dobio jezika za to…rekoh nisam kriv, bilo…), naigrani, nasmijani i po sred svega sretni…misija USPJESNA!!!

Sada je vrijeme da tata ide na sluzbeni put, jednog dana mozda i prije u Amsterdam, svidja mi se Amsterdam…bez djece, Amsterdam i ja…sta da se radi, sta da se radi…hahaha

 

Hit dana za ovaj septembarski 22. po redu dan

Ostalo

Dan 5

3 0 komentara

Ja sam rob rutina, s djecom u svakom slucaju. Imamo vrijeme ustajanja, hranjenja, igre i opet spavanja. Ustajanje je od pola 7 do 7 ujutro, mozda bih i djeca vise spavala ali ja se budim u 06:10 i valjda je taj moj mali sat, onaj sa pijace od 3 marke sa onim iritirajucim zvukom koji me tako lako probudi, i njih navikao da se bude kada i ja. Inace ja sam vec na putu na posao u roku 10-15 minuta i jako sam tih cak sto vise, ali bebice su u svojoj sobi cule alarm i iako na prvi pogled izgledaju kao da cvrsto spavaju, mama uvijek kaze da ustaju na moje zakljucavanje ulaznih vrata, a kako da ne zakljucam. Beba Z ne spava preko dana, ali beba A vec spava, od 12:00-14:00, 14:30 i ne volim biti nigdje drugo nego kod kuce, gdje naj lakse zaspe i za nas perfekcija. To vrijeme obicno volim da iskoristim za pokoju siestu ako prilike dozvole (rijetko ali su zato drage). Poslije dolazi familijarni rucak, gdje svi sjedimo za stolom i kasnije idemo van u park, setnju ili prodavnicu, zavisno od raspolozenja. Moje bebice postanu tacno umorne oko pola 19 i u vecini vremena vec spavaju do 20:00 i spavaju bez budjenja cijelu noc.

To su te rutine na kojima ja, a bome i mama , insistiram i cega se drzim cvrsto. Jer od 20:00 pa nadalje je moje/nase vrijeme, socijalni kontakt, filmovi, izlazci u kino ili na pice (ako je majka ili tetka vec tu, nekad i dajdza). Kada vratim film unazad, nije bilo jednostavno postici rutinu, obadvije bebice posije navrsene 1. godine su pocele da prihvacaju taj nacin naseg zivota. Vjerujte mi, ja cim osjetim da nisu dovoljno umorni pred spavanje, odmah se ekstra potrudim da ih sto vise umorim kroz pricu, ples i razne aktivnosti. Mama je odlicna u tome, mali milion puta bolja od mene, ali hej cinjenica je da su mame pravi heroji.

Zasto rutine? Jednostvano jer nas 4 smo sami ovdje, nema pomoci od majki, sestara, snaha i rodbine. Najbliza majka je 360km, dok je druga 2360 vise km udaljena. Babysitera je katastrofalno naci, kome provjeriti nasa dva jablana. Masno bih pacao nekoga kome mogu vjerovati da cuva moje bebice za ta 2-3 izlazka mjesecno mame i tate. Zato rutine, jer za raju koji nisu blizu svoje velike familije, rutine su ono nesto koje daju onih nekoliko sati za sebe. Zato sada imam vremena da pocnem opet gledati Californication, sezona 1, epizoda 1…idemo

 

P.S.: Mama, nemoj misliti da Z nece da prica s tobom na telefon, znas da ne voli da prica na telefon, ona je vise tip  u “4 oka” i nismo isli danas na bazen, ipak ja sam sa njima dvoje nije dobra ideja, koliko god bio siguran u svoje roditeljstvo, dosta stvari moze poci po zlu…ipak je to nasa familijarna stvar

 

Pjesma dana:

https://www.youtube.com/watch?v=k8VHGN3ueBA

Nekategorisano

Dan 4

Komentariši

Vise od pola vremena je proslo od kako je mama na sluzbenom putu i nama troma ide super. Druzimo se, svadjamo se, njih dvoje protiv mene i nekako olako popustam. Nije zato sto zelim nego nekako sto ne zelim da na prvo pitanje kakda mama dodje kuci da bude tata vaki neki. Zelim da na prvo mamino pitanje bude kao iz topa da je sve ok. Sistem je jednostavan, Diego+bombone=sreca. Tako to ide, nije me sram priznati, ali je lakse, sta ce im biti tih nekoliko dana gdje mogu da dobivaju sta pozele 😀

Danas sam uspjeo maratonski odspavati 2 sata, pravilo br.1 glasi da roditelji trebaju da spavaju kada i bebe spavaju. Posto beba Z je u vrticu, tih nekoliko sati nije moja briga, bebica A je kod kuce sa mnom i rutinski ide spavati poslije punog stomaka oko 12 sati, a i ja za njim. Osjeca se potrosenih 2 sata uzalud jer sam mogao raditi neke svoje stvari ali mi nije krivo jer sam bas “odzonjo” kao pravi. Mogao bih definitivno ovo uraditi malo cesce…svaki put kada bude pogodno za to.

Razmisljam sutra bazen mozda, ne bih bilo lose da se bebice iskupaju…definitivno bazen sutra, lakse se spava poslije bazena. Imam osjecaj da me badzo zeli sutra izvesti u grad, zasluzeno siguran sam…da se malko opustimo, ako tetka je spremna da pricuva mojih 2+ svoje, komada 1 😀 Cisto iskoristavanje (pssst bez griznje savjesti, zato je familija tu :D)

A sada moje vrijeme, sinovi anarhije, sezona 7, epizoda 2…cista uzivancija 😀

P.S.: Mami, nedostajes, fali nam generalni sekretar ove institucije, ne mogu vise da se izvlacim na njihove zahtjeve odgovorom pitaj te mamu 😀

 

Pjesma dana:

Nekategorisano

Dan 3

Komentariši

Mama na sluzbenom putu dan 3, tata i bebice se zabavljaju, iskoristavaju me. Sta znaci rijec, obecanje (ne volim tu rijec obecanje, lako obecam ali tesko ispunim…) za moju bebu Z. Juce je u vrticu jedna od odgovateljica nasla labelo na igralistu, ko zna cije, i doslo je u ruke moje bebe Z. Inace, beba Z voli labelo, sminku i lakove za nokte malko vise od prosjecnog djeteta njenog uzrasta, ili ja tako to vidim, pa nije ni cudo da je labelo bas doslo u njen posjed i na njene usne. Naravno, cim smo dosli kuci labelo zavrsilo u kanti za smece uz veliko negodovanje bebe Z. Eh sad dolazi ono moje lako ali tesko izvodljivo na snagu-OBECANJE, lako reci ali tesko ispuniti. Nije da ja ne zelim to da uradim, ali sam malko zaboravan i lako zaboravljiv…mana da je nema vece. Obecao sam bebi Z da cemo prije vrtica otici u prodavnicu i kupiti novo labelo, naravno da je shvatila moje objasnjenje zasto sam bacio pronadjeno labelo, uz veliko negodovanje, ali shvatila je. Na putu do vrtica odlucno me je napomenula na predhodni dogovor i kako nisam ispunio i na njen duboko-osudjujuci pogled (djeca su inace odlicna u tim pogledima negodovanja i ne odobravanja da se najezis) osjecao sam se bas lose i onako…ama bas lose, nema druge rijeci…ama bas lose. U tom trenutku sam shvatio da covjek moze pogrijesiti prema bilo kome, ali nikada i to nikada ne smije dati rijeci svojim bebicama i ne ispuniti…naravno da sam otrcao do prodavnice, kupio labelo i odnio joj u vrtic. Bebica Z na dobiveno labelo odgovara: “Hmm tata, ti si rekao da ces mi kupiti labelo i to si uradio, hmm tata to si rekao.” Poslije tih rijeci dan je postao odlican, onaj osjecaj kada se psenica njise na povjetarcu, ptice cvrkucu sa grana, voda tiho zubori, sunce sija, sve u jednom…tata je ispunio obecanje, u bebicinim ocima standardna stvar, tata je HEROJ 😀

P.S.: Mama, nadam se da uzivas i da nalazis vremena za sebe. Bebice se super i zadovoljne, kada nesto uradim mimo njihove volje tu je Diego da priskoci u pomoc 😀

P.S.S.: Umalo zaboravih, svima nama sretan 17.septembar, dan oslobodjenja Bosanske Krupe od srbo-cetnickog agresora i povratka grada pravoj raji. Vama koji ste dali svoje zivote i postali invalidi kako bi smo podignute glave setali svojim sokacima, jedno veliko i neizmjerno HVALA, Vi ste pravi heroji.

Pjesma dana

https://www.youtube.com/watch?v=_AW2qGolkYk

 

Nekategorisano

Dan 2

1 komentar

Djeca kao djeca, kruha i igara i oni zadovoljni do mile volje. Sad je popularan Diego (brat ili rodjak od Nore Fore haj pa ga znaj), to moja beba Z voli ovih dana, bebica A radi sve sto i beba Z, cisti copy-paste 😀 Ja vise navirem da gledaju crtane mojg djetinstva, Dexter´s laboratory, Samuraj Jack, Tom & Jerry, ali djaba kada nemam nikakve moci protiv danasnjeg sunda od crtica…ili je stvar ukusa? Haj pa ga znaj.

Dan 2
Vojnicko budjenje, beba Z prva u 06:45, kaze da je gladna, napravim joj sendvic, upali sebi sama Diega, a ja nazad u krevet reko da se malko izlezavam, znam da je fiksirana kada gleda Diega, mozda da se pocnem brinuti oko opsjednutosti sa Diegom? Neee, ja sam bio gori sa Dexter´s laboratory. Dok sam se vracao u krevet, krajem oka sam primjetio i da se beba A probudila i stoji u svom kreveticu, ali se ne buni, stoji onako poput vojnika, mirno i poslusno. Rekoh sebi taman da se 5 minuta valjam po krevetu, kontam i onako ce da me jos malo zove…i fakat jeste se poceo buniti, ali ja sam u medjuvremenu odspavao sat vremena, griznja savjesti me spuca. Ostavio sam jedno djete da gleda Diega u kuhinji i da jede sama, a druga bebica u svom krevetu ceka da neko obrati paznju na njega…kako sam se lose osjecao u tom trenutku i naredni pola dana. Nije OK s moje strane, mislim niko nije nastradao, ali ipak nije OK. Ali ipak sam uspjeo odspavati do 08.00 i smatram to svojim licnim uspjehom, onako uz losu savjest uspjeh ali ipak mali osjecaj zadovoljstva, ukradenog zadovoljstva 😀

P.S.: Mammy blue, sve je super, bili smo i u Bauhausu danas, pricam ti kada se vratis 😀

Pjesma dana

Nekategorisano

Dan 1

Komentariši

Mudrost dana:
Oh kako je divno biti tata (ali nikada babo!), divno je biti tata ovakvoj divnoj djeci. Sve se svodi na dijalog i nikada monolog. Monolog je nekako zapovjedni cin gdje zelis da te djete slusa bez obzira na sve, probao sam to na strogo negodovanje mame, ja sam odrastao u monologu i mislio sam da je to najbolje za moju djecu…komande…pih ne funkcionise to kod mojih bebica. Dijalog je ona dobitna kombinacija koja funkcionise 24/7, 365 dana u godini…all the time. Dijalogom se oblikuju njihovi mali umovi u sledeci nivo, dialogom se stvara bolja i sretnija buducnost svakog djeteta. Cesto sebe uhvatim u monologu kada neki njihov nestasluk pokusavam kratko i jasno da zabranim i prekinem. Ne funkcioniste to kod djece jer sta beba A zna zbog cega je on prosuo vodu na pod…bilo mu zabavno jer se vidi sjaj u ocima i osmijeh na djetetovom licu, a ja kao bjesan ris svojim strogim monoloskim tonom saopstavam ono striktno NE! I u tom trenutku se odmah pokajem. Iste sekunde dok mi rijec NE izlazi iz usta, odmah se kajem…ali je kasno za to…osmijeh se pretvara u plac, strah i paniku koju sam ja prouzrokovao. Pitam se zasto i shvatam da to nisam ja. To nije onaj tata koji zelim da budem svojoj djeci. Zato uvijek dijalog treba da bude na snazi, mislim da bi lakse bilo da sam u tom trenutku samo se blago osmjehnuo i pokusao objasniti bebi A da to nije uredu, da se to ne radi tako. Da ponovi to i 100 puta i da 100 puta objasnjavam zbog cega to nije u redu vrijedilo bi jer nista nije vrijedno na ovome dunjajluku djecije suze, djecije suze koju ja prouzrokujem bez veze (okrivljujem temperament svoj, ponekad je bas peder). Zato dijalog je nesto sto se treba implementirati u odgoj svoje djece. Djeca ne trebaju da se boje svojih roditelja…

Dan 1

Bebice se probudile dozivajuci jedno drugo na igru, beba Z dolazi do mene i saopstava mi da je jutro (06:45) i da se beba A ukakila i da smrdi, trljam oci i rastezem se i odgovaram eh ceri da je makar podne, cerka mi kroz osmijeh kaze ne tata, nije podne mi nismo jos doruckovali…pametno moje 😀
Dorucak i igra, kafa za mene i vec je 09:00 vrijeme da beba Z ide u vrtic, beba A ostaje kod kuce sa tatom. Lagana setnja ulicama, igraliste, prodavnica i vec je vrijeme da idemo kuci na rucak i podnevno spavanje, hem umorom bebice A (uobicajeno podnevno spavanje za bebu A) hem moje izborno spavanje (roditelji spavaju kada i bebe spavaju!!! Pravilo no.1 :D)
Poslije propustenih 300 poziva od tetke i tetka (lagim, 3 i nekoliko poruka za druzenje) budimo se i kupimo bebicu Z iz vrtica i idemo do parka da se igraju bebice i da se odrasli druze 😀

Da skratim pricu, sada spavaju (20:00) i sanjaju nove avanture, a ja, naravno PS3 i veceras mozda neki film, serije i jedno veliko laku noc:

P.S.: Mama, nedostajes nam, bebica Z pita za tebe i sinoc je u snu te dozivala, bila je koja suza, bebica A nije pao danas ni jednom i vidi se po njemu, i ako ne zna reci da mu nedostajes…nadam se da upotpunjujem tvoju prazninu…pokusavam makar 😀
Pusa i volimo te 😀

Pjesma dana

Nekategorisano

Pred dan 1

5 0 komentara

Onaj osjecaj kada si sam sa djecom, a mama na sluzbenom putu, osjecaj je ne opisiv. Zbog cega? Koliko god bio dobar otac, mame nikada ne vjeruju ocevima, ne vjeruju ocevima kada su mame tu pored oceva, pogotovo ne vjeruju kada nisu tu, a mama je na sluzbenom putu 😀

Mislim da postajem paranoidan, imam osjecaj da je mama postavila kameru negdje u stanu da me provjerava kako se ponasam sa djecom ( ustvari imamo skype kameru na TV-u, siguran sam da me nekako posmatra ) i onda ce mi natovariti sve moje greske cim se vrati…tako da pored svega toga, hranjenja, mjenjanja pelena, igranja, citanja knjiga pred spavanje, odlucio sam da pisem za mamu svakodnevne vragolanove dogodovstine.

Pred dan 1:

Akcija uspavljivanja protekla uspjesno, beba A prva legla, bezz pobune kao pravi vojnik, svjetla se gase u 19:00 sati i to je to. Beba Z zeli da pajki sa tatom, naravno cim se docepala kreveta odmah skakanje zapocinje, beba A se budi i skace u svom krevetu…fartutma zapocinje. Nema veze, tata je zavladao situacijom, izbacio svoj autoritet i bebice se smirile (poslije sat vremena smijeha i skrike, akcija i nije toliko uspjesna)…ne procjeniva su ova djeca…sada spavaju, a ja PS3 i Call of Duty…game on 😀

P.S.: Mama, tata vlada situacijom, no sikiriki 😀
Voli tata mamu puno, mnogo, najvise…

moj prvi blog post, osjeca se ok!

pjesma dana