Mudrost dana:
Oh kako je divno biti tata (ali nikada babo!), divno je biti tata ovakvoj divnoj djeci. Sve se svodi na dijalog i nikada monolog. Monolog je nekako zapovjedni cin gdje zelis da te djete slusa bez obzira na sve, probao sam to na strogo negodovanje mame, ja sam odrastao u monologu i mislio sam da je to najbolje za moju djecu…komande…pih ne funkcionise to kod mojih bebica. Dijalog je ona dobitna kombinacija koja funkcionise 24/7, 365 dana u godini…all the time. Dijalogom se oblikuju njihovi mali umovi u sledeci nivo, dialogom se stvara bolja i sretnija buducnost svakog djeteta. Cesto sebe uhvatim u monologu kada neki njihov nestasluk pokusavam kratko i jasno da zabranim i prekinem. Ne funkcioniste to kod djece jer sta beba A zna zbog cega je on prosuo vodu na pod…bilo mu zabavno jer se vidi sjaj u ocima i osmijeh na djetetovom licu, a ja kao bjesan ris svojim strogim monoloskim tonom saopstavam ono striktno NE! I u tom trenutku se odmah pokajem. Iste sekunde dok mi rijec NE izlazi iz usta, odmah se kajem…ali je kasno za to…osmijeh se pretvara u plac, strah i paniku koju sam ja prouzrokovao. Pitam se zasto i shvatam da to nisam ja. To nije onaj tata koji zelim da budem svojoj djeci. Zato uvijek dijalog treba da bude na snazi, mislim da bi lakse bilo da sam u tom trenutku samo se blago osmjehnuo i pokusao objasniti bebi A da to nije uredu, da se to ne radi tako. Da ponovi to i 100 puta i da 100 puta objasnjavam zbog cega to nije u redu vrijedilo bi jer nista nije vrijedno na ovome dunjajluku djecije suze, djecije suze koju ja prouzrokujem bez veze (okrivljujem temperament svoj, ponekad je bas peder). Zato dijalog je nesto sto se treba implementirati u odgoj svoje djece. Djeca ne trebaju da se boje svojih roditelja…

Dan 1

Bebice se probudile dozivajuci jedno drugo na igru, beba Z dolazi do mene i saopstava mi da je jutro (06:45) i da se beba A ukakila i da smrdi, trljam oci i rastezem se i odgovaram eh ceri da je makar podne, cerka mi kroz osmijeh kaze ne tata, nije podne mi nismo jos doruckovali…pametno moje 😀
Dorucak i igra, kafa za mene i vec je 09:00 vrijeme da beba Z ide u vrtic, beba A ostaje kod kuce sa tatom. Lagana setnja ulicama, igraliste, prodavnica i vec je vrijeme da idemo kuci na rucak i podnevno spavanje, hem umorom bebice A (uobicajeno podnevno spavanje za bebu A) hem moje izborno spavanje (roditelji spavaju kada i bebe spavaju!!! Pravilo no.1 :D)
Poslije propustenih 300 poziva od tetke i tetka (lagim, 3 i nekoliko poruka za druzenje) budimo se i kupimo bebicu Z iz vrtica i idemo do parka da se igraju bebice i da se odrasli druze 😀

Da skratim pricu, sada spavaju (20:00) i sanjaju nove avanture, a ja, naravno PS3 i veceras mozda neki film, serije i jedno veliko laku noc:

P.S.: Mama, nedostajes nam, bebica Z pita za tebe i sinoc je u snu te dozivala, bila je koja suza, bebica A nije pao danas ni jednom i vidi se po njemu, i ako ne zna reci da mu nedostajes…nadam se da upotpunjujem tvoju prazninu…pokusavam makar 😀
Pusa i volimo te 😀

Pjesma dana