…i osmijeh vratis mi… kako je prelijepo kada mama dodje, osjecaj ljubavi u zraku moze se osjetiti posvuda u stanu. Djeca sretnija, zadovoljnija i vidljivo raspolozenija. Bas onako kako i treba. Inace nisam tip da volim biti sam, uvijek pored mene je bio neko (neka), mislim volim biti ponekad sam kada gledam neki film, igram igrica ili cisto radim svoje stvari. Onda mogu da budem glasan i da gledam i slusam glasno, po svom ceifu i gustu.

Sve je to ok prvi dan, drugi dan kada si sam, ali onda mene hvata ona dosadna samoca (djeca nisu dio toga problema, njih dvoje spada u kategoriju trece vrste) kada pocnes da gledas i trazis kontakt s mamom preko sms-a, pocnes zivkati i sve raditi samo da opet imas kontakt…olako mi pocne nedostajati…ne volim prazan krevet, postanem nemiran, ne spavam kako treba, okrecem se po pola noci. Cak sam i parfem njen spricao po njenoj strani kreveta, smijesno znam, ali sta cu kada je moja mama meni sve, ne samo mati nasih bebica nego moj partner, drug i ljubavnik, ona je meni sve, moj zivot svice i zalazi s njom.

Sad je sve po starom, mama se vratila sa sluzbenog puta, stan opet odise na zenu, bas onako kako volim i kako sam navikao. Djeca su cisca i uredjenija! Nije da se nisam potrudio oko bebica ali mama kada oblaci bebice, bebice imaju odredjeni “dress code” sto ih cini tip-top, u mene je bitno da je cista odjeca i da po mjeru.koja sam ja katastrofa, tako sam na jedan rodjendan kada je mama bila na sluzbenom putu obukao bebice Z odjecu bebici A, radi se o zenskoj i muskoj bebici…katastrofa 😀

Neka nama mame, sta bi mi bez mame…

Pjesma dana neka bude:

Onaj osjecaj kada mama se vrati sa sluzbenog puta i odmah pocne da sefira. Ja se borio 7 dana sa moja dva jablana, borio se i izborio da ih uhavizam po svom i onda mama dodje i sve po starom/po njenom. A sta cu kada sam potlacen u ovoj familiji, zadnja rupa na sviralu, sefiraju mi djeca, sefira mama ali nije da se zalim . Dobro je meni, ponekad osjecam ljubav u zaledju.

Ni sekunde mi nije bio “problem” sa mojim lopovima, ali tih sedam dana kako je mama bila na sluzbenom putu, samo sam, potajno, zelio da se sto prije vrati. Nije to isto kada nas cetvero nismo zajedno. Bebica Z je zadnjih dana trazila mamu, zadnju noc je cak i ustala u neka doba noci i pitala: “Gdje je mama…”. Bebica A je konstantno govorio MAAMMMA…ali ta rijec je njemu sve, i kada je gladana, zedan, ukakit i tako dalje. Meni je mama najvise ne dostajala, krevet je prevelik bez nje, sto je velik bez nje, igra sa bebicama je monotonija…neka nama mame nase. Ne znam koliko bih dugo izdrzao bez mame tako da sam odlucio da je extra pazim, mazim, grlim i ljubim (cim ozdravim malo, prehladio sam se). Da se razumijemo, nije da lazem ali sam stan tuto-kompleto ocistio, iako bolestan, tako da se cak i mama ugodno iznenadila. Docek vrijedan kraljice, da kraljice jer samo kraljice daju princeze i princeve. Volim ja mamicu nasu.

Uglavnom, bebice nisu izgubile na kilazi, nemaju frga, ogrebotina (ima bebica Z malu ogrebotinu na nozi od ranije, ali sam zamalo dobio jezika za to…rekoh nisam kriv, bilo…), naigrani, nasmijani i po sred svega sretni…misija USPJESNA!!!

Sada je vrijeme da tata ide na sluzbeni put, jednog dana mozda i prije u Amsterdam, svidja mi se Amsterdam…bez djece, Amsterdam i ja…sta da se radi, sta da se radi…hahaha

Hit dana za ovaj septembarski 22. po redu dan

Ja sam rob rutina, s djecom u svakom slucaju. Imamo vrijeme ustajanja, hranjenja, igre i opet spavanja. Ustajanje je od pola 7 do 7 ujutro, mozda bih i djeca vise spavala ali ja se budim u 06:10 i valjda je taj moj mali sat, onaj sa pijace od 3 marke sa onim iritirajucim zvukom koji me tako lako probudi, i njih navikao da se bude kada i ja. Inace ja sam vec na putu na posao u roku 10-15 minuta i jako sam tih cak sto vise, ali bebice su u svojoj sobi cule alarm i iako na prvi pogled izgledaju kao da cvrsto spavaju, mama uvijek kaze da ustaju na moje zakljucavanje ulaznih vrata, a kako da ne zakljucam. Beba Z ne spava preko dana, ali beba A vec spava, od 12:00-14:00, 14:30 i ne volim biti nigdje drugo nego kod kuce, gdje naj lakse zaspe i za nas perfekcija. To vrijeme obicno volim da iskoristim za pokoju siestu ako prilike dozvole (rijetko ali su zato drage). Poslije dolazi familijarni rucak, gdje svi sjedimo za stolom i kasnije idemo van u park, setnju ili prodavnicu, zavisno od raspolozenja. Moje bebice postanu tacno umorne oko pola 19 i u vecini vremena vec spavaju do 20:00 i spavaju bez budjenja cijelu noc.

To su te rutine na kojima ja, a bome i mama , insistiram i cega se drzim cvrsto. Jer od 20:00 pa nadalje je moje/nase vrijeme, socijalni kontakt, filmovi, izlazci u kino ili na pice (ako je majka ili tetka vec tu, nekad i dajdza). Kada vratim film unazad, nije bilo jednostavno postici rutinu, obadvije bebice posije navrsene 1. godine su pocele da prihvacaju taj nacin naseg zivota. Vjerujte mi, ja cim osjetim da nisu dovoljno umorni pred spavanje, odmah se ekstra potrudim da ih sto vise umorim kroz pricu, ples i razne aktivnosti. Mama je odlicna u tome, mali milion puta bolja od mene, ali hej cinjenica je da su mame pravi heroji.

Zasto rutine? Jednostvano jer nas 4 smo sami ovdje, nema pomoci od majki, sestara, snaha i rodbine. Najbliza majka je 360km, dok je druga 2360 vise km udaljena. Babysitera je katastrofalno naci, kome provjeriti nasa dva jablana. Masno bih pacao nekoga kome mogu vjerovati da cuva moje bebice za ta 2-3 izlazka mjesecno mame i tate. Zato rutine, jer za raju koji nisu blizu svoje velike familije, rutine su ono nesto koje daju onih nekoliko sati za sebe. Zato sada imam vremena da pocnem opet gledati Californication, sezona 1, epizoda 1…idemo

P.S.: Mama, nemoj misliti da Z nece da prica s tobom na telefon, znas da ne voli da prica na telefon, ona je vise tip  u “4 oka” i nismo isli danas na bazen, ipak ja sam sa njima dvoje nije dobra ideja, koliko god bio siguran u svoje roditeljstvo, dosta stvari moze poci po zlu…ipak je to nasa familijarna stvar

Pjesma dana:

https://www.youtube.com/watch?v=k8VHGN3ueBA