…i osmijeh vratis mi… kako je prelijepo kada mama dodje, osjecaj ljubavi u zraku moze se osjetiti posvuda u stanu. Djeca sretnija, zadovoljnija i vidljivo raspolozenija. Bas onako kako i treba. Inace nisam tip da volim biti sam, uvijek pored mene je bio neko (neka), mislim volim biti ponekad sam kada gledam neki film, igram igrica ili cisto radim svoje stvari. Onda mogu da budem glasan i da gledam i slusam glasno, po svom ceifu i gustu.

Sve je to ok prvi dan, drugi dan kada si sam, ali onda mene hvata ona dosadna samoca (djeca nisu dio toga problema, njih dvoje spada u kategoriju trece vrste) kada pocnes da gledas i trazis kontakt s mamom preko sms-a, pocnes zivkati i sve raditi samo da opet imas kontakt…olako mi pocne nedostajati…ne volim prazan krevet, postanem nemiran, ne spavam kako treba, okrecem se po pola noci. Cak sam i parfem njen spricao po njenoj strani kreveta, smijesno znam, ali sta cu kada je moja mama meni sve, ne samo mati nasih bebica nego moj partner, drug i ljubavnik, ona je meni sve, moj zivot svice i zalazi s njom.

Sad je sve po starom, mama se vratila sa sluzbenog puta, stan opet odise na zenu, bas onako kako volim i kako sam navikao. Djeca su cisca i uredjenija! Nije da se nisam potrudio oko bebica ali mama kada oblaci bebice, bebice imaju odredjeni “dress code” sto ih cini tip-top, u mene je bitno da je cista odjeca i da po mjeru.koja sam ja katastrofa, tako sam na jedan rodjendan kada je mama bila na sluzbenom putu obukao bebice Z odjecu bebici A, radi se o zenskoj i muskoj bebici…katastrofa 😀

Neka nama mame, sta bi mi bez mame…

Pjesma dana neka bude: