Prije neki dan sam pregledavao slike na prijateljovom FB od prije nekoliko godina i stvarno sam bio sretan….istinski sretan. Slike iz Zadra, Borika, sa pivom u ruci i zalazkom sunca iza ledja i naravno osmijeh na licu. Mladalaci izgled, 20-tak kila manje i pomisao i zivotni moto nista mi nece ovaj dan pokvarit 😀

Bio je to iznenadni put, nas 5 u autu i pravac more. Dogovor svojstven samo nama, poslije pete pive i sa samo bezveznim pitanjem: “Hocemo li sutra na more?”. Ujutro se okupismo, kafica u Goldu, pravac benzinska i put pod noge. Prije granice u granap po fasungu, 2-3 gajbe Premingera (u to vrijeme, 2004, najbolje pivo na svijetu), argete pastete i malo vode cisto radi reda 😀

Standardni naobdan put do Borika, zasto Borika? Pa najblize od Krupe, a raji sa Une more ko more pa gdje god…ipak mi volimo Unu-Una je zakon 😀 Kupanje, piva, zeza i onaj osjecaj kada nisi imao briga i svega sto nam zivot namece. Bez plana-bez buducnosti, niko nije htjeo da razmislja o tome, samo da je sta popiti i pojesti…ipak je ljeto i kratko traje treba to iskoristiti. Iskren da budem, ne sjecam se povratka kuci, mutan mi je-shvatljivo, ali gledajuci te slike sve i jedanog derneka sam se prisjetio, osmijeha i veselja raje oko mene…happy times 😀

I evo mene sjedim za ovim kompacom, prisjecam se sretnih vremena, sa gorkim okusom u grlu i pitanjem kada sam zadnji put bio tako istinski sretan i pravio oko sebe ljude sretnim. Iskreno ne mogu se sjetiti, juce? Prekljuce? Prosle sedmice? Godine??? Skontao sam da vise ne znam ni bajram obiljeziti (ateista sam ali mi se svidja tradicija…), ne znam ugostiti, ponasati se kako treba, one male stvari. Postao sam jako ostar na odgovorima, frustriran u glasu i po ponasanju, bez strpljenja…sta se desilo sa mnom? Nekako sam se promjenio kada sam starog spustio 2metra ispod zemlje na Lipiku, nema mog pravog prijatelja, psihologa, advokata i sudije. Njegova je rijec bila moja svetinja i koliko se god trudio da pratim njegove stope ljudstva i kodeksa ponasanja, uspjevam ocajno i to me ljuti…bas u zadnje vrijeme masim biti covjek, prijatelj, momak i roditelj…frustriran sam, sám sam sebi kriv i glupost je uprijeti prstom u bilo koga osim sebe samog…

Iskren da budem, nedostaje mi onaj stari ljudjak sa osmijehom na licu i bez zli misli i namjera…stvarno sam se uvukao u sebe…ne valja…nedostaje mi raja, moram naci vise prijatelja i to pod hitno…bas sam katastrofa, izolovan u svom malom svijetu i ne pustam nikoga unutra.

Vrijeme je za promjene ili ravno do dna!!!

https://www.youtube.com/watch?v=6BqEym4ffSk

Vise od pola vremena je proslo od kako je mama na sluzbenom putu i nama troma ide super. Druzimo se, svadjamo se, njih dvoje protiv mene i nekako olako popustam. Nije zato sto zelim nego nekako sto ne zelim da na prvo pitanje kakda mama dodje kuci da bude tata vaki neki. Zelim da na prvo mamino pitanje bude kao iz topa da je sve ok. Sistem je jednostavan, Diego+bombone=sreca. Tako to ide, nije me sram priznati, ali je lakse, sta ce im biti tih nekoliko dana gdje mogu da dobivaju sta pozele 😀

Danas sam uspjeo maratonski odspavati 2 sata, pravilo br.1 glasi da roditelji trebaju da spavaju kada i bebe spavaju. Posto beba Z je u vrticu, tih nekoliko sati nije moja briga, bebica A je kod kuce sa mnom i rutinski ide spavati poslije punog stomaka oko 12 sati, a i ja za njim. Osjeca se potrosenih 2 sata uzalud jer sam mogao raditi neke svoje stvari ali mi nije krivo jer sam bas “odzonjo” kao pravi. Mogao bih definitivno ovo uraditi malo cesce…svaki put kada bude pogodno za to.

Razmisljam sutra bazen mozda, ne bih bilo lose da se bebice iskupaju…definitivno bazen sutra, lakse se spava poslije bazena. Imam osjecaj da me badzo zeli sutra izvesti u grad, zasluzeno siguran sam…da se malko opustimo, ako tetka je spremna da pricuva mojih 2+ svoje, komada 1 😀 Cisto iskoristavanje (pssst bez griznje savjesti, zato je familija tu :D)

A sada moje vrijeme, sinovi anarhije, sezona 7, epizoda 2…cista uzivancija 😀

P.S.: Mami, nedostajes, fali nam generalni sekretar ove institucije, ne mogu vise da se izvlacim na njihove zahtjeve odgovorom pitaj te mamu 😀

Pjesma dana:

Mama na sluzbenom putu dan 3, tata i bebice se zabavljaju, iskoristavaju me. Sta znaci rijec, obecanje (ne volim tu rijec obecanje, lako obecam ali tesko ispunim…) za moju bebu Z. Juce je u vrticu jedna od odgovateljica nasla labelo na igralistu, ko zna cije, i doslo je u ruke moje bebe Z. Inace, beba Z voli labelo, sminku i lakove za nokte malko vise od prosjecnog djeteta njenog uzrasta, ili ja tako to vidim, pa nije ni cudo da je labelo bas doslo u njen posjed i na njene usne. Naravno, cim smo dosli kuci labelo zavrsilo u kanti za smece uz veliko negodovanje bebe Z. Eh sad dolazi ono moje lako ali tesko izvodljivo na snagu-OBECANJE, lako reci ali tesko ispuniti. Nije da ja ne zelim to da uradim, ali sam malko zaboravan i lako zaboravljiv…mana da je nema vece. Obecao sam bebi Z da cemo prije vrtica otici u prodavnicu i kupiti novo labelo, naravno da je shvatila moje objasnjenje zasto sam bacio pronadjeno labelo, uz veliko negodovanje, ali shvatila je. Na putu do vrtica odlucno me je napomenula na predhodni dogovor i kako nisam ispunio i na njen duboko-osudjujuci pogled (djeca su inace odlicna u tim pogledima negodovanja i ne odobravanja da se najezis) osjecao sam se bas lose i onako…ama bas lose, nema druge rijeci…ama bas lose. U tom trenutku sam shvatio da covjek moze pogrijesiti prema bilo kome, ali nikada i to nikada ne smije dati rijeci svojim bebicama i ne ispuniti…naravno da sam otrcao do prodavnice, kupio labelo i odnio joj u vrtic. Bebica Z na dobiveno labelo odgovara: “Hmm tata, ti si rekao da ces mi kupiti labelo i to si uradio, hmm tata to si rekao.” Poslije tih rijeci dan je postao odlican, onaj osjecaj kada se psenica njise na povjetarcu, ptice cvrkucu sa grana, voda tiho zubori, sunce sija, sve u jednom…tata je ispunio obecanje, u bebicinim ocima standardna stvar, tata je HEROJ 😀

P.S.: Mama, nadam se da uzivas i da nalazis vremena za sebe. Bebice se super i zadovoljne, kada nesto uradim mimo njihove volje tu je Diego da priskoci u pomoc 😀

P.S.S.: Umalo zaboravih, svima nama sretan 17.septembar, dan oslobodjenja Bosanske Krupe od srbo-cetnickog agresora i povratka grada pravoj raji. Vama koji ste dali svoje zivote i postali invalidi kako bi smo podignute glave setali svojim sokacima, jedno veliko i neizmjerno HVALA, Vi ste pravi heroji.

Pjesma dana

https://www.youtube.com/watch?v=_AW2qGolkYk

Djeca kao djeca, kruha i igara i oni zadovoljni do mile volje. Sad je popularan Diego (brat ili rodjak od Nore Fore haj pa ga znaj), to moja beba Z voli ovih dana, bebica A radi sve sto i beba Z, cisti copy-paste 😀 Ja vise navirem da gledaju crtane mojg djetinstva, Dexter´s laboratory, Samuraj Jack, Tom & Jerry, ali djaba kada nemam nikakve moci protiv danasnjeg sunda od crtica…ili je stvar ukusa? Haj pa ga znaj.

Dan 2
Vojnicko budjenje, beba Z prva u 06:45, kaze da je gladna, napravim joj sendvic, upali sebi sama Diega, a ja nazad u krevet reko da se malko izlezavam, znam da je fiksirana kada gleda Diega, mozda da se pocnem brinuti oko opsjednutosti sa Diegom? Neee, ja sam bio gori sa Dexter´s laboratory. Dok sam se vracao u krevet, krajem oka sam primjetio i da se beba A probudila i stoji u svom kreveticu, ali se ne buni, stoji onako poput vojnika, mirno i poslusno. Rekoh sebi taman da se 5 minuta valjam po krevetu, kontam i onako ce da me jos malo zove…i fakat jeste se poceo buniti, ali ja sam u medjuvremenu odspavao sat vremena, griznja savjesti me spuca. Ostavio sam jedno djete da gleda Diega u kuhinji i da jede sama, a druga bebica u svom krevetu ceka da neko obrati paznju na njega…kako sam se lose osjecao u tom trenutku i naredni pola dana. Nije OK s moje strane, mislim niko nije nastradao, ali ipak nije OK. Ali ipak sam uspjeo odspavati do 08.00 i smatram to svojim licnim uspjehom, onako uz losu savjest uspjeh ali ipak mali osjecaj zadovoljstva, ukradenog zadovoljstva 😀

P.S.: Mammy blue, sve je super, bili smo i u Bauhausu danas, pricam ti kada se vratis 😀

Pjesma dana

Mudrost dana:
Oh kako je divno biti tata (ali nikada babo!), divno je biti tata ovakvoj divnoj djeci. Sve se svodi na dijalog i nikada monolog. Monolog je nekako zapovjedni cin gdje zelis da te djete slusa bez obzira na sve, probao sam to na strogo negodovanje mame, ja sam odrastao u monologu i mislio sam da je to najbolje za moju djecu…komande…pih ne funkcionise to kod mojih bebica. Dijalog je ona dobitna kombinacija koja funkcionise 24/7, 365 dana u godini…all the time. Dijalogom se oblikuju njihovi mali umovi u sledeci nivo, dialogom se stvara bolja i sretnija buducnost svakog djeteta. Cesto sebe uhvatim u monologu kada neki njihov nestasluk pokusavam kratko i jasno da zabranim i prekinem. Ne funkcioniste to kod djece jer sta beba A zna zbog cega je on prosuo vodu na pod…bilo mu zabavno jer se vidi sjaj u ocima i osmijeh na djetetovom licu, a ja kao bjesan ris svojim strogim monoloskim tonom saopstavam ono striktno NE! I u tom trenutku se odmah pokajem. Iste sekunde dok mi rijec NE izlazi iz usta, odmah se kajem…ali je kasno za to…osmijeh se pretvara u plac, strah i paniku koju sam ja prouzrokovao. Pitam se zasto i shvatam da to nisam ja. To nije onaj tata koji zelim da budem svojoj djeci. Zato uvijek dijalog treba da bude na snazi, mislim da bi lakse bilo da sam u tom trenutku samo se blago osmjehnuo i pokusao objasniti bebi A da to nije uredu, da se to ne radi tako. Da ponovi to i 100 puta i da 100 puta objasnjavam zbog cega to nije u redu vrijedilo bi jer nista nije vrijedno na ovome dunjajluku djecije suze, djecije suze koju ja prouzrokujem bez veze (okrivljujem temperament svoj, ponekad je bas peder). Zato dijalog je nesto sto se treba implementirati u odgoj svoje djece. Djeca ne trebaju da se boje svojih roditelja…

Dan 1

Bebice se probudile dozivajuci jedno drugo na igru, beba Z dolazi do mene i saopstava mi da je jutro (06:45) i da se beba A ukakila i da smrdi, trljam oci i rastezem se i odgovaram eh ceri da je makar podne, cerka mi kroz osmijeh kaze ne tata, nije podne mi nismo jos doruckovali…pametno moje 😀
Dorucak i igra, kafa za mene i vec je 09:00 vrijeme da beba Z ide u vrtic, beba A ostaje kod kuce sa tatom. Lagana setnja ulicama, igraliste, prodavnica i vec je vrijeme da idemo kuci na rucak i podnevno spavanje, hem umorom bebice A (uobicajeno podnevno spavanje za bebu A) hem moje izborno spavanje (roditelji spavaju kada i bebe spavaju!!! Pravilo no.1 :D)
Poslije propustenih 300 poziva od tetke i tetka (lagim, 3 i nekoliko poruka za druzenje) budimo se i kupimo bebicu Z iz vrtica i idemo do parka da se igraju bebice i da se odrasli druze 😀

Da skratim pricu, sada spavaju (20:00) i sanjaju nove avanture, a ja, naravno PS3 i veceras mozda neki film, serije i jedno veliko laku noc:

P.S.: Mama, nedostajes nam, bebica Z pita za tebe i sinoc je u snu te dozivala, bila je koja suza, bebica A nije pao danas ni jednom i vidi se po njemu, i ako ne zna reci da mu nedostajes…nadam se da upotpunjujem tvoju prazninu…pokusavam makar 😀
Pusa i volimo te 😀

Pjesma dana

Onaj osjecaj kada si sam sa djecom, a mama na sluzbenom putu, osjecaj je ne opisiv. Zbog cega? Koliko god bio dobar otac, mame nikada ne vjeruju ocevima, ne vjeruju ocevima kada su mame tu pored oceva, pogotovo ne vjeruju kada nisu tu, a mama je na sluzbenom putu 😀

Mislim da postajem paranoidan, imam osjecaj da je mama postavila kameru negdje u stanu da me provjerava kako se ponasam sa djecom ( ustvari imamo skype kameru na TV-u, siguran sam da me nekako posmatra ) i onda ce mi natovariti sve moje greske cim se vrati…tako da pored svega toga, hranjenja, mjenjanja pelena, igranja, citanja knjiga pred spavanje, odlucio sam da pisem za mamu svakodnevne vragolanove dogodovstine.

Pred dan 1:

Akcija uspavljivanja protekla uspjesno, beba A prva legla, bezz pobune kao pravi vojnik, svjetla se gase u 19:00 sati i to je to. Beba Z zeli da pajki sa tatom, naravno cim se docepala kreveta odmah skakanje zapocinje, beba A se budi i skace u svom krevetu…fartutma zapocinje. Nema veze, tata je zavladao situacijom, izbacio svoj autoritet i bebice se smirile (poslije sat vremena smijeha i skrike, akcija i nije toliko uspjesna)…ne procjeniva su ova djeca…sada spavaju, a ja PS3 i Call of Duty…game on 😀

P.S.: Mama, tata vlada situacijom, no sikiriki 😀
Voli tata mamu puno, mnogo, najvise…

moj prvi blog post, osjeca se ok!

pjesma dana