Nera se vratio u Dva Ribara. To je događaj od prvorazrednog značaja. Kako sam ga ispratio u tekstu Dan kad je otišao Nera, tako nije dugo prošlo kako se vratio iz solo karijere u stari ugostiteljski klub na obali Miljacke. Onda je kružila šala da je time meni napravio belaj, jer moram ponovo pisati tekst o njegovom povratku, čisto da ne obmanjujem sarajevsku i širu javnost, koja štuje kult Dva Ribara. Radi se o mom drugu, konobaru svih konobara u restoranu Dva Ribara i šire, tamo gdje očekujem zasluženu penziju za tačno dvadeset godina.
Tako je to za mene bio najveći kulturni događaj ove godine u Sarajevu. Jer me ne zanima uobičajeni sarajevski jal i tuga. Kukanje kako nema para za ovu ili onu umjetnost. Pa dobro, ako nema para, uzmi lopatu kopaj, zaradi, plati stan, režije, napij se k’o stoka, budi slobodan od bilo kakve primisli da je nekakva država dužna da uzgaja tvoj, još nerealizirani, genij. U Sarajevu je kukanje stil života. To je posebna vrsta sindikalne, kvazisocijalne svijesti koja je navikla na pomoć u Jugoslaviji, a onda je Jugoslaviju zamijenila humanitarna pomoć, milijarde dolara su upumpane u ovu zemlju, i naš čovjek se tako našao na ledini kad je humanitarna usahla. Sam bez igdje ikoga, navikao na pomoć od drugih. Tu je on, još stoji. Čeka da s neba padnu paketi puni zlatnih šipki. Zato kukajte, ja vam ne mogu pomoći.
Mada, treba biti realan, većina tih milijardi su završile u jastucima i čarapama bošnjačkih političara okupljenih oko vođe naše tragedije, Alije Izetbegovića. Što ne opravdava malog (mladog) čovjeka da i dalje bude ustrajan šupak, koji nema viziju ni snagu da se izbori za ono što radi, i u čemu želi da uspije. Kad mi neko spomene mlade ljude – ispijače kafa istog momenta se hvatam za tetejac.
U Sarajevu su se prošle godine desile dvije jako velike stvari. Prva je plameni protest od 7. februara koji je pokazao ono što smo svi znali: da ovu državu vode nepismeni, pokvareni, korumpirani i nesposobni političari-amateri na nivou predratnih predsjednika mjesnih zajednica u nepristupačnim ruralnim područjima. Kako drukčije objasniti da nije postojala nikakva vlast tokom prvih 5-6 dana protesta, policija je jednostavno iščeznula s ulica. Nisi mogao vidjeti ni vatrogasca, kamo li bilo kakvu osobu koja bi predstavljala izvršne organe vlasti. Svi su bili u mišjim rupama. Slušali šta se dešava na ulici. Koristili specijalne snage policije da bi osigurali privatne posjede na Poljinama, sarajevskom Beverly Hillsu. Bolio ih je qrac za državu i njeno vlasništvo.
Takva je to kukavička vlast, koja se usrala od bijesa vlastitih građana. Nije da sam ikada vjerovao da u ovoj državi išta funkcioniše kako treba, nemam takve iluzije još od ratnog doba, ali količina smušenosti i nesposobnosti vladajućih «struktura» je bila frapantna. Pokušavao sam na licu bilo koga od tih vladajućih imbecila naći ikakav trag samopouzdanja i iskrenosti, osim najjeftinijeg mogućeg pretvaranja i petparačke glume iz sapunica, nisam ništa drugo vidio. Kome do tada nisu stvari postale jasne, da nas vode ljudi višestruko nesposobniji od nas samih, valjda su tih dana postale kristalno jasne.
Vlastodršci nisu znali kako da se postave prema protestima. Nakon nekoliko dana koje je državni aparat proveo na medicinskim aparatima, e onda su se konsolidovali, kako je bijes demonstranata postajao manji, tako je njihova kurčevitost naglo rasla. Prva akvizicija je bila kupovina gumenih metaka. Vjerovatno ih nisu prije kupili jer je neko ukrao pare za tu namjenu.
Treba li reći da je apsolutna većina javnih ličnosti, intelektualaca, po starom dobrom bosanskom običaju čekala razvoj situacije, pa da se priklone strani koja će biti jača. Tako je to bilo. Neki su čak smatrali da je sve dirigirano iz Beograda, to su mislili glupavi bošnjački desničari, dok su ovi drugi, kao biva normalna intelektualna raja, oni su mislili da je to orkestrirao Fahrudin Radončić, ergo bošnjačka nova desnica. Svi su negirali ono što je bilo očito: da su to bili nadetnički, nadnacionalni i isključivo građanski protesti. Znam to jer sam dvanaest dana zaredom bio na ulici, na plenumima, pisao tekstove, davao intervjue i trubio do neba o značaju protesta.
Po tome to je najznajčajniji politički i kulturni događaj od 1992. koji se desio u Bosni i Hercegovini. Još treba reći da je 99, 99 % medija bilo naklonjeno vladajućim stranakama i da su žestoko plasirali notorne gluposti i neistine vezano za proteste, kao da živimo u najgorem dobu Informbiroa. Prvi put su se društvene mreže pokazale svrsishodnim. Facebook i Twitter su bili jedini prostori slobode. Ako si htio da vidiš šta se dešava na ulici nisi trebao gledati televizor, sve si mogao da nađeš na ovim mrežama, tu se stvarnost direktno slijevala u virtualni prostor.
Ono što je značajno svim desničarskim strankama u BiH je da su ih ovi protesti dodatno ujedinili i osnažili, jer su svi kao jedan bili protiv ideje da je to građanski protest. Iz Dodikistana Dodik je proteste, kao i obično, proglasio bošnjačkim unitarizmom. U Mostaru su Dragan Čović i Zoran Milanović, samozvani socijaldemokrata, ronili krokodilske suze nad zapaljenim prostorijama ove desničarske stranke koja ima fetvu od boga da predstavlja sve Hrvate u BiH.
Druga stvar su bile poplave. Pošto je nakon protesta u zraku ostao ogroman aktivistički potencijal, koji, nažalost, nije bio iskorišten koliko je mogao biti, onda se to kanalisalo u solidarnost i pomaganje unesrećenim u poplavljenim područjima. Naravno, Bosna ne bi bila Bosna da se odmah na društvenim mrežama nisu pojavili inkvizitori morala i tzv. samopromocije. Oni su u svakom vidu pomaganja i aktivizma tražili ego i samopromociju ljudi koji su svojim vlastitim rukama i novcem pomagali ljude, gacali po blatu, spašavali izbezumljene ljude iz poplavljenih zgrada. Stari dobri notorni bosanski cinizam i tu je našao svoje mjesto. Razumije se da su ti kritičari-mudroseri čvrsto zabarikadirani iza svojih virtualnih busija. Lakše je udarati po tastaturi nego penjeti se po klizištu u Topčić Polju. Ali to je samo malo zrnce gluposti i zavisti, tako karakteristično za zemlju čiji duh je redukovan na ćevap i sevdah.
Bila je to velika godina za normalne ljude koji žele promjene u ovoj zemlji. Takvi su, sad-zasad, u debeloj manjini. Ostatak je u dubokoj ratnoj traumi, depresiji, letargiji, jedan mali dio tog ostatka je viša klasa, koja živi u svojoj paralelnoj stvarnosti.
Iskreno se nadam da će se, jednom, stvarnost poniženih i uvrijeđenih, i onih koji žive u svili i kadifi sudariti na najkrvaviji mogući način, taman meni prvom glava odletjela s ramena. Zapravo se nemam šta nadati. To će se desiti, jer tijelo pod pritiskom će eksplodirati, to je fizika. Nema tu nikakve visoke politike. Samo blato i krv. Jer ne vjerujem da postoji politička snaga na sadašnjoj sceni, koja želi i može, barem na simboličkoj ravni, početi obnavljati ovu zemlju. U fizičkom i duhovnom smislu. Nadam se da sam u krivu. Proljeće može biti i u decembru, ili bilo kojeg drugog.
Tekst preuzet sa lupiga.com
A sada zdravoooo
Lajk za text. Potpisujem!!! Sto jedan rece, ne vidim napretka u Bosni jos dugoo, jedino Bozijim davanjem, tj. nekim cudom nesto da izroni, jedino je to jos ostalo realno očekivati. 🙂
Iskreno, meni je to sve suplja i haj Alija nek je vise vojske.
O protestima i plenumu ne bih da polemisem, povuce mi svaki zivac i digne pretisak. Nego kad su svi ti plenumasi tako sposobni sto ne osnovase stranku i potrudise se da promjenu vlast izvrse na izborima. Ili ako se vec nadignes da dises bunu, onda to radi sa stilom i ustraj. Emire, ne vjeruj bas svemu sto ovi nasi tzv boemi pricaju. Cobani do cobana.
I da, morala sam cika gugla pitati ko je autor.
Svi laju kako ne valja, a niko nema viziju kako bi trebalo biti, ili da napravi strategiju. nula bodova
tekst je čista demagogija i pokušaj opravdanja za lijenost i nesposobnost …sranje sve u svemu da ne okolišam..al mora se i srat..jel tako
A da vratimo druga Tita i da promovisemo godisnje odmore na Golom otoku? Budimo iskreni covjek je u pravu, napisa onako kako jeste…
Jedna stvar je sigurna a ta je da balkanu treba jedan coban da vodi ovce, zar ne???
vrati ako možeš, a ne možeš …ne postoji balkan u političkom smislu, niti je ikada postojao osim ako umjetne tvorevine koje nisu izdržale osim pod represivnim političkim sistemima a koji po prirodi ne mogu opstati…ne zanosi se, nego stani na zemlju, prihvati realnost i krampu u ruke..
čovjek apsolutno nije u pravu, nego demagogiše i manipuliše emocijama takvih ako ti i sličnih, služeći se nekim istinama a više poluistinama i lažima da bi nahranio svoje čitateljstvo negativnim emocijama i nametnuo svoje viđenje koje to čitateljstvo doživljava kao vlastito, bez kritičkog osvrta na izrečeno u tekstu—-čiste parole za naivne mase
Alhemičar, sa kojim dijelom se tačno ne slažeš u ovom tekstu, baš me zanima?
ma ovo je više dogma postala, tako da priča o ovome i ispravljanje krivih shvatanja treba početi barem od kraljevine SHS 🙂 , a i razuvjeriti nečiju dogmu je jako teško, posebno na ovaj način…ja bih samo volio da vi mlađi počnete kritički gledati na informacije koje vam se serviraju i koje vi prihvaćate i usvajate kao vlastita mišljenja, a ona to zapravo nisu, nego su nečija tamo…puno je tu stvari koje treba zagrebati i pogledati šta s sve nalazi ispod površine….bil hajr inšaallah 🙂
Uredu, zbog radi argumenta recemo da si u pravu, koje je idealno rijesenje za situaciju, Yugo-nostalgicar bi rekao na balkanu, u Bosni…rekose da izlazimo na izbore svake 2 godine, ocigledno bez ikakve fajde i sta dalje…ocigledno se bira uvijek isto ili svaka ovca svome stadu pripada pa ti to izadje na isto…
Koje je rijese za Bosnu?
Mozda drzavni udar gdje se u jednoj noci u augustu pobiju funkcioneri i uspostavi narodna vlast? Mozda Bosna i ne zna drugacije nego putem ustanaka, buna i ratova…jebes ti to sve kada na kraju price ne mozes se rukovati i krenuti u bolje sutra
Alergična sam na spomen Jugoslavije. Ne volim kad ljudi žive u prošlosti. Gledaj ono što imaš sad i šta možeš konkretno napraviti. Moje mišljenje da u Bosni može doći do nekog napretka u skoroj budućnost jedino Božijim čudom, e sad u kakvom vidu, nekom novom političkom opcijom, ne znam. A ako ostane na ovom tempu, napredak vidim tek za par desetljeća, u generacijama koje su rođene poslije 2000-te godine, koje ne budu opterećene ratom i njihovim traumama. I to samo pod jednim uslovom, ako ta generacija bude odgajana da budu buduci lideri srcem i ljubavlju. Tako da je budućnost BiH u rukama mama.
Uh što opletošte po čoeku. :)) Mislim da bi bilo fino poštovati tuđe mišljenje iako ga ne uvažavaš. Ja i dalje stojim iza toga da je čovjek jako dobro percipirao sliku. Plenumi nisu uspjeli(bar na našem kantonu) jer plenumaši pored dobre volje nisu imali dovoljno znanja da iznesu stvar, što se neka gamad uvukla tu sa ciljem da razruši svaku dobru akciju, što su stranke znale svaki planirani korak, pa su mogli planirati dva unaprijed, što su naši pojedini intelektualci i profesori prodane duše, što je naš narod ostavio na cijedilu one koje su se podbacili tipa, fino je to sve, ali de ti to sam izguraj do kraja(nije bilo jedinstva), što je naš većinski narod iskopleksiran i kukavica, što su negativci imali jak motiv da se udruže i sačuvaju svoje interese, dok su mirni “dobri” čekali da se stvar sama od sebe riješi u njihovu korist itd. da ne nabrajam dalje…Navedno znam, jer sam bila dio plenuma na svom kantonu i prisustvovala na svakom sastanku. Da je bilo više organizovano znala bih da je monitrano unaprijed, a ne bi mene nekad pitali šta da rade dalje koja sam uletila naknadno. I dalje pratim šta rade ljudi koji su organizivali pokret. Iako ne podržavam takav vid mijenjanja politike, pored već postojecih mehanizama, kad su se već desili, podržala sam.Štaviše, mislim da bi Bosni više dobrog donijela vladavina diktature( al kakvog dobrog :)), a ne vladavina mase.
Da prostite, ovoj zemlji cobana treba covjek koji ima m*** ili ti stiska kako mi kazemo, poput Erdogana, da se ne boji kulturno reci svakom sto ga ide. Ali, to moze samo pravedan i covjek ahireta, nikako dunjalucari i prodane duse.
Prije svega treba biti skolovan, obrazovan, ikre bismi rabike, a ne ko maksim po diviziji.
Da bi radio po zakonu moras ga poznavati, pojesti, da bi se bavio politikom i vodio drzavu moras biti specijalizirati mnoga podrucja…uglavnom, ja dovim da ovaj jedan bloget bude nas erdogan jer ima u njemu potencijala 🙂
Hajte sad zdravo