Kulturne razlike

Odavno  nisam pisao…

Malo prije smo moja djeva i ja imali malu kultulorolsku diskusiju. Ona rodjena, kupana i oblikovana u zapadnom (Svedskom) sistemu pod velom stare majke Jugoslavije, a ja sazvakan i ispljunut od majke Bosne. Vjeruj te, u veliko se razlikujemo pocev od mentaliteta, karaktera i vjerovanja do pogleda na zivot.

Sada kada smo to razrijesili da nastavimo. Tema nimalo jednostavna: “Mozes li mi donijeti casu vode?” Kao sto napisah, tema vrlo neugodna. Da ne razglabam previse, moja djeva smatra da recenica tipa molim te, da li mi mozes donijet casu vode (da se razumijemo, moja djeva je na putu prema meni u drugoj sobi, stoji pored cesme i pije vodu) se sastoji od jednog naredjivackog oblika koji sluzi samo jednoj svrsi-podcjenivackog.

Meni uvijek smijesno, ali i pored 8 godina zajednickog zivota, dvoje djece i nase jubavi koja nas i dalje drzi zajedno, moja djeva i dalje sa gorkim pogledom prema meni i jos vecom ne voljom mi donosi vodu (siguran sam da mi sve redom po spisku spominje u sebi). Moja djeva je odgojena da bude samostalna pa cak i kada se radi o casi vode. Mozda jednom ili dva puta do sada je rekla da joj vodu doneesem (ista situacija, ja u kuhinji ona lezi) i to sa velikom ne lagodon na sobstveno pitanje. Malo prije mi dodaje papire da bacim u smece i tacno se vidi nelagoda u njenim ocima dok mi dodaje papire. Meni i dalje interesantno.

Sta meni znaci ta casa vode…NISTA i tacka. Ja to vidim kao osoba A zedna i pita osobu B za casu vode. Osoba A dobiva casu vode i tu prica zavrsava…idemo dalje. Ali to nije tako jednostavno u moje djeve. U njenoj glavi se desava eksplozija pitanja bez odgovora  mozda najvece od svih: “Sta je on htjeo da kaze sa tim cinom???” Jel misli da me kontrolise ili su mu misli jos kontroverznije??? I onda postane ljuta na mene…tipicno i naravno…

Ohhh, zasto to ne moze biti samo casa obicne vode…

Pijesma dana 😀