Prije neki dan sam pregledavao slike na prijateljovom FB od prije nekoliko godina i stvarno sam bio sretan….istinski sretan. Slike iz Zadra, Borika, sa pivom u ruci i zalazkom sunca iza ledja i naravno osmijeh na licu. Mladalaci izgled, 20-tak kila manje i pomisao i zivotni moto nista mi nece ovaj dan pokvarit 😀

Bio je to iznenadni put, nas 5 u autu i pravac more. Dogovor svojstven samo nama, poslije pete pive i sa samo bezveznim pitanjem: “Hocemo li sutra na more?”. Ujutro se okupismo, kafica u Goldu, pravac benzinska i put pod noge. Prije granice u granap po fasungu, 2-3 gajbe Premingera (u to vrijeme, 2004, najbolje pivo na svijetu), argete pastete i malo vode cisto radi reda 😀

Standardni naobdan put do Borika, zasto Borika? Pa najblize od Krupe, a raji sa Une more ko more pa gdje god…ipak mi volimo Unu-Una je zakon 😀 Kupanje, piva, zeza i onaj osjecaj kada nisi imao briga i svega sto nam zivot namece. Bez plana-bez buducnosti, niko nije htjeo da razmislja o tome, samo da je sta popiti i pojesti…ipak je ljeto i kratko traje treba to iskoristiti. Iskren da budem, ne sjecam se povratka kuci, mutan mi je-shvatljivo, ali gledajuci te slike sve i jedanog derneka sam se prisjetio, osmijeha i veselja raje oko mene…happy times 😀

I evo mene sjedim za ovim kompacom, prisjecam se sretnih vremena, sa gorkim okusom u grlu i pitanjem kada sam zadnji put bio tako istinski sretan i pravio oko sebe ljude sretnim. Iskreno ne mogu se sjetiti, juce? Prekljuce? Prosle sedmice? Godine??? Skontao sam da vise ne znam ni bajram obiljeziti (ateista sam ali mi se svidja tradicija…), ne znam ugostiti, ponasati se kako treba, one male stvari. Postao sam jako ostar na odgovorima, frustriran u glasu i po ponasanju, bez strpljenja…sta se desilo sa mnom? Nekako sam se promjenio kada sam starog spustio 2metra ispod zemlje na Lipiku, nema mog pravog prijatelja, psihologa, advokata i sudije. Njegova je rijec bila moja svetinja i koliko se god trudio da pratim njegove stope ljudstva i kodeksa ponasanja, uspjevam ocajno i to me ljuti…bas u zadnje vrijeme masim biti covjek, prijatelj, momak i roditelj…frustriran sam, sám sam sebi kriv i glupost je uprijeti prstom u bilo koga osim sebe samog…

Iskren da budem, nedostaje mi onaj stari ljudjak sa osmijehom na licu i bez zli misli i namjera…stvarno sam se uvukao u sebe…ne valja…nedostaje mi raja, moram naci vise prijatelja i to pod hitno…bas sam katastrofa, izolovan u svom malom svijetu i ne pustam nikoga unutra.

Vrijeme je za promjene ili ravno do dna!!!

https://www.youtube.com/watch?v=6BqEym4ffSk