…koji je to lik. Sjecam se jednog dogadjaja iz mladalackih dana kada se festalo kao ludo i spavalo do mile volje, gdje se svaki mahmurluk odspavao a nikada mahmurno nije bilo. E to su vremena bila. Tako mi jednog prelijepog ljetnog dana na Stegaricu, najbolje feste na svijetu bile su tu, cijela ekipa se okupila, sto muski sto zenski, janje se okrenulo, meza, rijeke pive tocile, kupanje i poneki tvrdoglavi partiju saha…saha u sred feste ali eto i to je bilo.
Veselili cijeli dan i prije nego smo skontali vec je noc pala. Onai koji su imali nekoga su se vec rasprsili po adi, svak na svoju stranu, a mi i dalje za sankom, ne predajemo se. U sred toga svega, taman u pauzi izmedju pjesama, osjetili smo, ali ono tupo BOOM, isprva smo mislili da je opet potres u Banja Luci ali nismo bili sigurni niti smo marili za to. Ali odjednom tiho, gotovo bescujno cujemo bolno stenjanje i jecanje kod vikendice, mrak oko nas, jedna sijalica od 40W jedva da prekriva ista, krenuli smo prema cudnim zvukovima. Vise iz straha i ne mogucnosti da se odbranimo od napada misa, kamoli cega drugog, prilazimo i sta vidimo. Dvoje ljubavnika, iz onoga sto se dalo primjetiti i vidjeti, u sred strasti igre, on je pao na nju, ali onako kao kada fosnu pada na tlo u sred slobodnog pada…TRASSS…samo sto je on pao na nju, jadnicu…teturajuci, dize se frajer, brise prasinu sa sebe i sigurnim i odlucnim glasom, dize hlace i izgovara: “Nije meni nista!” Hahaha, nije njemu nista, kako ce mu biti ista kada mu je njegova djeva ublazila pad!!! Jadna ona, uvija se onako na podu, polako dolazi do daha, pomazemo joj i placemo od smijeha…koja scena, koji noc, koji dan…Cisto ludilo.
Buraz, znam ja da su tu namjere bile ciste, ali bilo je smijesno i rado prepricavamo to cijelo vrijeme, onako kada se u rijetko okupimo, nikada vise u istom broju, poslije pive ili pet i onda te spomenemo i pricamo tvoje dogodovstine, pricamo o tebi i cudimo se kako niko o tebi nema nista lose reci. A bio si buraz takav, melem na ranu, prijatelj u dobru i zlu, sve si davao a nista nisi trazio, bio si tolika raja da danas i djeca nose tvoje ime!!!
Sad kada dodjem na odmor, onako baustelski jednom u godini, uzmem Stock 1864, i onako naski 90/45 nazdravim na tvom mezaru, pustim suzu i nastavim svojim zivotom. Ljetos sam prosao pored mjesta tvoje nesrece, suza niz obraz, jeza kroz kosti i osmijeh na licu…sve u jednom…tacno sam te osjetio tu i tada.
I tako, sretan ti rodjendan, 29. bi bio danas? Ehhh, hebes ti ovaj zivot…
Da ti je samo znati kako nedostajes…
Sjecas se ove…